Dana, 29. studenoga 2011. godine u 10 sati Gospodin je pozvao našu sestru Mariju Ilinku Raguž u svoja vječna prostranstva, nakon duge i teške bolesti.
Sestra Marija Ilinka (Lucija) Raguž potječe iz brojne i pobožne obitelji sa sunčanog krša iz Kruševa kod Stoca. Rođena je 17. siječnja 1946. godine. U tom poratnom vremenu sveopće neimaštine roditelji su se zdušno brinuli za svoje sedmero djece. Ljubavi nije nedostajalo. Zauzeto je učila od svojih roditelja i redovito pohađala vjeronauk. Prvu svetu Pričest i Potvrdu primila je u prvom razredu osnovne škole. Kad je porasla posvećuje se čuvanju brojnog stada. U životopisu sama piše: „ Moje stado, moja krunica, to je bilo moje veselje. Uvijek sam molila i uz to plela jer je to trebala znati svaka seoska djevojka." Bezbrižno djetinjstvo te život u prirodi i s prirodom usmjeravali su Luciju prema Stvoritelju. Potaknuta susretom sa časnom sestrom donosi odluku poći u samostan i biti redovnica. „Bijeli šlajeri su me privlačili i pokazivali su mi nevinost i požrtvovnost." U župnikovoj preporuci stoji: "... ne goni je u samostan nikakvo razočaranje a ni kućne prilike. Upravo su roditelji uporno nastojali da je odvrate od redovničkog života. Nisu to činili zato što bi bili neprijatelji redovništva, nego što nisu dovoljno poučeni." Shvativši o čemu se radi daju svoj pristanak i doživljavaju ovu odluku kao Božje odlikovanje.
Lucija napušta svoju voljenu Hercegovinu i odlazi u samostan Sestara milosrdnica u Split, 7. travnja 1969. godine. Vrlo brzo se snalazi u svim kućnim poslovima. Uvijek smirena, sa smiješkom na licu, svladava teškoće i napore. Radi strpljivo i s ljubavlju sretna što je našla pravac svoga života. Iz izvještaja njezinih poglavarica iščitavamo da je bistra i svaki posao s lakoćom nauči i s ljubavlju radi.
Privremene redovničke zavjete polaže 24. kolovoza 1971. godine u Splitu, a doživotne pet godina poslije,također u Splitu.
Prva redovnička iskustva stiče radeći kućne poslove u zajednicama u Splitu, Stocu i Sarajevu. 1976. godine odlazi u Derventu i pohađa srednju medicinsku školu. Nakon toga, kao medicinska sestra radi u bolnici u Trebinju. Ratne 1991. godine sestre su morale napustiti Trebinje. Sestra Marija Ilinka dolazi u Mostar i zaopšljava se u tamošnjoj bolnici, a 1994. godine dolazi u Ljubuški i radi u Domu zdravlja do 2004. godine kada sestre otvaraju Dom za stare i nemoćne bez obitelji i bez sredstava za život. Sestra Marija Ilinka je jedna od prve četiri sestre koje počinju voditi ovu ustanovu.
Njezino životno geslo bilo je „Sve mogu u onome koji me jača." Tom snagom je prihvatila i posljednjih godina nosila svoju tešku bolest radeći što može.

U svim mjestima gdje je živjela ostavila je svijetli trag vedrine, jednostavnosti, predanja, blagosti, uslužnosti, dobrote i ljubavi.
U ovom svetom vremenu Došašća vjerujemo da je životna svjetiljka naše sestre bila upaljena i Zaručnikov dolazak očekivan.
Zahvaljujemo Gospodinu za dar života naše sestre Marije Ilinke, a njoj zahvaljujemo za sve ono čime je obogatila zajednicu Sestara milosrdnica i za dobro koje je za svoga života učinila. Primio je Onaj koji joj je danas rekao: „Dođi!"
Sveta Misa zadušnica bila je 30. Studenoga 2011. godine u 15 sati u Domu „Sveti Josip radnik" u Ljubuškom, zatim ispraćaj i pokop na Novom groblju na Humcu.
Počivala u miru!

s. Ana (Marija) Jedličko preminula je iznenada 20. studenoga 2010. u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu, Francuska.

Rođena je 6. studenoga 1938. u Cerniku, općina Nova Gradiška od oca Đure i majke Sabine r. Osovnikar. Odrasla je i odgajana u kršćanskoj obitelji. Vjeronaučnu pouku primila je u franjevačkom samostanu u Cerniku .
Sestre milosrdnice upoznaje u Dječačkom sjemeništu na Šalati. Zavoljela je taj način života i ujedno spoznala da je to i njezin put.
U samostan je došla 14. lipnja 1958. Redovničko odijelo obukla je 15. kolovoza 1960. Prve zavjete položila je 16. kolovoza 1961., i doživotne 16. kolovoza 1966. godine.
Nakon položenih zavjeta pohađala je jednogodišnji katehetski tečaj na Katehetskom Institutu pri Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Radi kao katehistica u Oriovcu, Lužnici, Godine 1969. odlazi u Zemun gdje pohađa srednju medicinsku školu. Po završetku škole vraća se u Kuću maticu a potom odlazi u Austriju, gdje radi u staračkom domu. Osnutkom provincije u Bosni i Hercegovini 1974. dolazi u Sarajevo i radi kao medicinska sestra. Ostaje u Sarajevu u najtežim ratnim danima i dijeli tešku ratnu sudbinu sugrađana. Od velike je pomoći bila njena stručnost medicinske sestre a također i njezina nesebična zauzetost, napose na Stupu gdje je pomagala župniku i svima potrebnima. Umirovljena je 2003 a onda započinje novi način služenja Bogu i bližnjima u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu. Na toj službi Krist Kralj je poziva k sebi, po našem mišljenju, iznenada. Ali "misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." (Iz 55, 8-9).

 Evaldina (Ana) ĆORUŠA rodila se 28.svibnja 1920. u obitelji Ante i Jele r. Mrkonjić u mjestu Ravne Gornje, župa Žepče. Osnovnu školu završila je kod sestara milosrdnica u Žepču.

Godine 1938. stupila je u samostan sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu, Frankopanska ulica.

Zavjete je položila 23.travnja 1940. Tijekom Drugoga svjetskog rata bila je na službi u Sarajevu, odakle su je komunističke vlasti protjerale 1945.

Nakon toga vraća se u Zagreb, a najveći dio službe provodi u Gradecu kraj Križevaca.

U jesen 1999. dolazi u Žepče u kuću sestara milosrdnica, gdje boravi do jeseni 2007., a od tada se nalazila u samostanu u Sarajevu.

Umrla je u Sarajevu 18.rujna 2010. u 91. godini života. Pokop sestre Evaldine bio je 20. rujna na groblju sv. Josipa u Sarajevu.