Rođena 10. listopada 1953. u Donjoj Vasti, Prozor-Rama
Umrla 25. travnja 2021. u Banjoj Luci
Sestra M. Terezija (Ivka) Karača rođena je 10. listopada 1953. god. u malom mjestu Donja Vast u župi sv. Ive na Uzdolu kao najmlađa od šestero djece, od oca Pave i majke Anđe, rođ. Pandža.
U njezinoj desetoj godini života obitelj se seli u Slavonsku Požegu, u kojoj se mala Ivka po prvi puta susreće sa sestrama milosrdnicama. Kako nije poznavala druge redovničke zajednice mislila je da su one jedine na cijelom svijetu, zapisala je s. M. Terezija u svom životopisu. Rado je navraćala u samostan i bila sretna što se može družiti s njihovim pripravnicama. Nakon osmog razreda u želji da postane redovnica odlazi u aspiranturu u Zagreb, u Kuću maticu. Poglavari ju šalju u gimnaziju – Marijanum kod sestara Uršulinki u Vlaškoj ulici gdje u tzv. Svetoj školi pohađa prvi i drugi razred, a treći i četvrti pohađa u Državnoj gimnaziji u Križanićevoj ulici. Maturantska godina bila joj je ujedno i godina kandidature. Jednogodišnji novicijat s redovničkim imenom s. M. Terezija obavlja pod vodstvom magistre s. M. Laude Cvitković.
U svojoj dvadesetoj godini života, 1973. godine, polaže prve redovničke zavjete. Za vrijeme juniorata pohađa Bogoslovni fakultet u Zagrebu na Kaptolu koji je 1978. godine uspješno završila i na Veliku Gospu iste godine polaže doživotne zavjete. Svoju prvu brazdu kao katehistica zaorala je u jesen te iste godine u Požegi, gdje je djelovala dvije godine.
Kako je 1974. godine na području BiH osnovana nova provincija, potaknuta potrebom novo osnovane Provincije, s. M. Terezija kao juniorka u pismenoj formi iznosi časnoj Majci Laudi svoju želju za prelaskom u Sarajevsku provinciju.
Godine 1980. dobiva dopuštenje za prelazak u novu provinciju u kojoj joj je iste godine povjerena služba odgojiteljice aspirantica u samostanu u Banjoj Luci. Budući da je imala zdravstvenih problema premještena je u Sarajevo u Provincijalnu kuću radi liječenja. Tu joj je povjerena i služba učiteljice juniorki.
Za vrijeme mandata provincijalne poglavarice s. Davorine Pavičić imenovana je provincijalnom tajnicom, a u vrijeme s. Benedikte Kovačević provincijalnom ekonomom. Godine 1992., zbog ratnih okolnosti, sestre su bile prisiljene napustiti Sarajevo. Dolaskom u Kuću maticu, časna majka M. Alojzija Gašparec šalje s. M. Tereziju u opkoljeni Osijek gdje kao vjeroučiteljica u Osnovnoj školi Jagode Truhelke u Donjem Gradu ostaje nepunu godinu dana.
U Livno dolazi 14. rujna 1993., gdje pri župi djeluje kao katehistica. Sljedeće godine na putu od Zagreba prema Livnu doživljava tešku prometnu nezgodu. Provincijalna poglavarica s. Benediktom Kovačević je smrtno stradala, a s. M. Terezija ostaje u Riječkoj bolnici na liječenju dva mjeseca. Nakon oporavka vraća se u Livno radeći kao vjeroučiteljica u osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ i istovremeno obavlja službu kućne poglavarice. Godine 1998. iz Livna je premještena u Sarajevo (Abdića 10) gdje u Katoličkom školskom centru “Sv. Josip” u osnovnoj školi, srednjoj medicinskoj i gimnaziji predaje vjeronauk i povijest religija sve do 2010., kada biva imenovana provincijalnom poglavaricom u svojoj provinciji. S. M. Terezija je svjedočanstvom pripadnosti Gospodinu utkala svoj redovnički život u milosrdničku karizmu. Po svojim svetim zavjetima i po svom redovničkom poslanju živjela je radosno svoj poziv. Nije bila zatvorena u sebe nego je s vjerom i pouzdanjem u Božje vodstvo spremno prihvaćala povjerene dužnosti. Kako je bila dugogodišnja odgojiteljica i poglavarica, majčinskom ljubavlju je odgajala mlade i izručivala njihove živote Gospodinu. U vjernosti Evanđelju i karizmi Družbe bila je uzor sestrama. Voljela je svoje zvanje, svoje sestre, svoju Družbu. Žarko je molila za nova zvanja. Gospodin ju je vodio kalvarijskim putem, ali od njega obdarena vedrim duhom i smislom za humor nije pokazivala proživljavanja težine života. Dovoljno se prisjetiti samo kako ju je Gospodin 2005. godine obdario teškim križem. U razdoblju od šest mjeseci pozvao je k sebi oca, majku i dva brata.
Završivši službu provincijalne poglavarice, 2016. godine, premještena je u samostan BDM od čudotvorne medaljice u Banjoj Luci, gdje obavlja službu kućne poglavarice i ravnateljice internata Dom sestre Cecilije sve do svoje, po našim ljudskim prosudbama, prerane smrti.
Naime, naša s. M. Terezija, nakon što je saznala da je pozitivna na Covid – 19, hitno je završila u bolnici u Banjoj Luci. Vjerujući u njen oporavak svi smo se molili i nadali da će se brzo oporaviti i vratiti u svoju zajednicu. Međutim, Gospodin je imao svoj plan s njom. Na Nedjelju Dobrog Pastira pozvao ju je k sebi u vječnost.
Draga naša s. M. Terezija, bila si istinsko bogatstvo za Provinciju. Hvala ti za tvoje velikodušno sebedarje. Ti si svoju misiju završila. Jako ćeš nam nedostajati. Ali, jer vjerujemo da si otišla u zagrljaj Uskrslome Kristu, svome nebeskom Zaručniku, želimo ti da uživaš u nebeskoj radosti. Nemoj zaboraviti svoje sestre milosrdnice. Ne zaboravi nikoga od onih koje je Gospodin stavio na tvoj životni put. Neka ti On udijeli svoj mir.
Počivala u miru.
