Blago u Gospodinu preminula s. M. Ilinka Raguž

Dana, 29. studenoga 2011. godine u 10 sati Gospodin je pozvao našu sestru Mariju Ilinku Raguž u svoja vječna prostranstva, nakon duge i teške bolesti.
Sestra Marija Ilinka (Lucija) Raguž potječe iz brojne i pobožne obitelji sa sunčanog krša iz Kruševa kod Stoca. Rođena je 17. siječnja 1946. godine. U tom poratnom vremenu sveopće neimaštine roditelji su se zdušno brinuli za svoje sedmero djece. Ljubavi nije nedostajalo. Zauzeto je učila od svojih roditelja i redovito pohađala vjeronauk. Prvu svetu Pričest i Potvrdu primila je u prvom razredu osnovne škole. Kad je porasla posvećuje se čuvanju brojnog stada. U životopisu sama piše: „ Moje stado, moja krunica, to je bilo moje veselje. Uvijek sam molila i uz to plela jer je to trebala znati svaka seoska djevojka." Bezbrižno djetinjstvo te život u prirodi i s prirodom usmjeravali su Luciju prema Stvoritelju. Potaknuta susretom sa časnom sestrom donosi odluku poći u samostan i biti redovnica. „Bijeli šlajeri su me privlačili i pokazivali su mi nevinost i požrtvovnost." U župnikovoj preporuci stoji: "... ne goni je u samostan nikakvo razočaranje a ni kućne prilike. Upravo su roditelji uporno nastojali da je odvrate od redovničkog života. Nisu to činili zato što bi bili neprijatelji redovništva, nego što nisu dovoljno poučeni." Shvativši o čemu se radi daju svoj pristanak i doživljavaju ovu odluku kao Božje odlikovanje.
Lucija napušta svoju voljenu Hercegovinu i odlazi u samostan Sestara milosrdnica u Split, 7. travnja 1969. godine. Vrlo brzo se snalazi u svim kućnim poslovima. Uvijek smirena, sa smiješkom na licu, svladava teškoće i napore. Radi strpljivo i s ljubavlju sretna što je našla pravac svoga života. Iz izvještaja njezinih poglavarica iščitavamo da je bistra i svaki posao s lakoćom nauči i s ljubavlju radi.
Privremene redovničke zavjete polaže 24. kolovoza 1971. godine u Splitu, a doživotne pet godina poslije,također u Splitu.
Prva redovnička iskustva stiče radeći kućne poslove u zajednicama u Splitu, Stocu i Sarajevu. 1976. godine odlazi u Derventu i pohađa srednju medicinsku školu. Nakon toga, kao medicinska sestra radi u bolnici u Trebinju. Ratne 1991. godine sestre su morale napustiti Trebinje. Sestra Marija Ilinka dolazi u Mostar i zaopšljava se u tamošnjoj bolnici, a 1994. godine dolazi u Ljubuški i radi u Domu zdravlja do 2004. godine kada sestre otvaraju Dom za stare i nemoćne bez obitelji i bez sredstava za život. Sestra Marija Ilinka je jedna od prve četiri sestre koje počinju voditi ovu ustanovu.
Njezino životno geslo bilo je „Sve mogu u onome koji me jača." Tom snagom je prihvatila i posljednjih godina nosila svoju tešku bolest radeći što može.

U svim mjestima gdje je živjela ostavila je svijetli trag vedrine, jednostavnosti, predanja, blagosti, uslužnosti, dobrote i ljubavi.
U ovom svetom vremenu Došašća vjerujemo da je životna svjetiljka naše sestre bila upaljena i Zaručnikov dolazak očekivan.
Zahvaljujemo Gospodinu za dar života naše sestre Marije Ilinke, a njoj zahvaljujemo za sve ono čime je obogatila zajednicu Sestara milosrdnica i za dobro koje je za svoga života učinila. Primio je Onaj koji joj je danas rekao: „Dođi!"
Sveta Misa zadušnica bila je 30. Studenoga 2011. godine u 15 sati u Domu „Sveti Josip radnik" u Ljubuškom, zatim ispraćaj i pokop na Novom groblju na Humcu.
Počivala u miru!