Od samoga početka svoga djelovanja u ljubuškom kraju, Vinkove milosrdnice su zavoljele ovaj kraj i narod u njemu. Nastojale su mu dati svoju dušu, znanje, dobrotu... U znaku križa donosile su mu kršćansku kulturu i prosvjetu. To je bio razlog što je mostarski biskup Paškal Buconjić 1898. godine pozvao sestre da dođu i u Ljubuški.
Prema Povijesti Družbe, prve tri sestre milosrdnice dolaze u Ljubuški 27. kolovoza 1898. godine. Odmah po dolasku u svoj skromni dom u prizemlju otvaraju školu za djevojčice. Na molbu mještana sestre su primile i dječake, ali je time prostor postao premalen pa su morali razmišljati o gradnji nove školske zgrade. Dozvola za gradnju izdata je 1923. godine, ali sestre nisu imale niti novčića za gradnju niti zemljišta na kojem bi gradile. Koliko su sestre imale povjerenja u sv. Providnost vidi se iz toga da sve te godine nisu odustale od svoje želje nego su uporno tražile načina i sredstava.

Gradnja nove zgrade je započela 16. veljače 1928. godine a sestre su uselile u zgradu 21 srpnja 1929. godine.
Kroz sve to vrijeme djelovala je Osnovna škola, a ud jeseni 1933. godine u novoj zgradi djeluje Privatna ženska zanatska škola.
Famoznom UREDBOM 706/1945 ukidaju se sve vjerske škole u BiH tako da je time završilo jedno plodno nastavničko razdoblje sestara.
Dana 15. rujna 1948. sestre se moraju iseliti iz zgrade a 11. ožujka 1949. godine sve su sestre PROTJERANE iz Ljubuškog nakon pedeset godina.