Dom sv. Josip Radnik

Kako su sestre tijekom ratnog razaranje devedesetih morale napustiti Trebinje tako 1993. godine dolaze tri sestre u Ljubuški i rade u Domu zdravlja a privremeno su smještene u privatnom stanu kojeg je vlasnik napustio. I iz toga su stana morale izaći pa žive u iznajmljenim stanovima, baš kao što je i sam Utemeljitel sv. Vinko govorio prvim sestrama: "Vaš samostan bit će kuće bolesnika; ćelija – iznajmljena soba, a klaustar gradske ulice ili bolesničke sobe. Klauzura će vam biti poslušnost, rešetka strah Božji, a veo sveta čednost."
Molitve i žrtve sestara urodile su plodom i to tako da je sv. Providnost spojila sestre sa s. Muriel Geisler koja je tijekom rata došla iz Amerike i koja je osnovala Humanitarnu udrugu „sv. Josip radnik". Obilazeći siromašne, napuštene i bolesne u ovom kraju s. Muriel i gđica Mary Walsh su uvidjele potrebu otvaranja jednog doma koji bi se brinuo za ove ljude koji su živjeli sami. Tako je došlo do suradnje sestara milosrdnica i Humanitarne udruge sv. Josip radnik. Naime sestre milosrdnice su od općine Ljubuški tražile da im se udijeli zemljište na kojem bi izgradile svoj samostan. Godine 1999. općina Ljubuški je sestrama dodijelila česticu 491/1 ZV K.O. Hrašljani čija površina iznosi 21.000 m2 i otprilike odgovara površini parcele koju su sestre posjedovale, ali sestre nisu imale financijskih sredstava same izgraditi objekat nego su i dalje molile i vjerovale a Gospodin je nagradio njihovu vjernost i strpljivost.
Na ovom zemljištu su započeli radovi za starački dom sv. Josipa radnika 25. rujna 2002. godine. Zgrada je izgrađena donacijama koje je prikupila Humanitarna udruga sv. Josip radnik. Točno dvije godine nakon toga Dom je svečano blagoslovio mons. dr. Ratko Preić, mjesni biskup. Zgrada je izgrađna za smještaj 50-tak korisnika u prizemlju a na prvom katu su sobe za sestre i za humanitarke. U domu su zbrinute starice koje nemaju svojih izravnih potomaka i koje imaju male mirovine a veliki broji ih je koji primaju samo socijalnu pomoć.