Učenici Gimnazije Ljubuški još jednom su pokazali svoju humanu stranu. Naime, povodom najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, posjetili su i prigodno darovali štićenice Doma za stare i nemoćne sv. Josip Radnik na Bučinama te djecu s posebnim potrebama koja pohađaju Osnovnu školu Marka Marulića.
Oni su im, zauzvrat, priuštili veselo druženje uz pjesmu i ples, ali i pokoju recitaciju.

Darovi za Uskrs
"Budući da se bliži Uskrs, osjetili smo potrebu da posjetimo djecu s posebnim potrebama te da ih obradujemo paketićima sa slatkišima. I više smo nego zadovoljni prijemom i svime onima što su nam ova djeca priredila", kazala nam je Ana Petrović, predsjednica vijeća učenika Gimnazije Ljubuški. Ana se osvrnula i na posjet Domu za stare i nemoćne sv. Josip Radnik, gdje je, kako nam kaže, vladalo jednako dobro raspoloženje.

"Nakon što je svaki razred dobio zadatak za prikupljanje određenih namirnica, učenici su marljivo prionuli poslu te su za štićenice pripremili pakete s prehrambenim i higijenskim potrepštinama. Sa zadovoljstvom mogu reći kako smo ispunili svoj zadatak", zaključila je ona.

Sestra Marija Paulina Kvesić, u ime sestara Milosrdnica koje vode Dom za starije i nemoćne osobe „sv. Josip Radnik" u Ljubuškom, pozvala je stolačkoga župnika don Rajka Markovića da održi jedno korizmeno predavanje o milosrđu u Godini milosrđa djelatnicima Doma, u srijedu, 16. ožujka 2016. u 13,30 sati.
Dumo se rado odazvao i posjetio Dom, a 15-ak djelatnika iz obje smjene odazvali su se na jedno polusatno razmatranje „Kako činiti djela milosrđa u Godini milosrđa".
Župnik je započeo predavanje molitvom, a nastavio čitanjem iz Lukina Evanđelja „Milosrdni Samarijanac", te kroz nekoliko primjera iz Evanđelja i svakodnevnog života naglas razmišljao kako se danas postaviti prema potrebnima, starijima i nemoćnima koje ponekad u životu svatko zaobilazi, a Isus ih darovao nama da se na njima „očituju djela Božja" i da mi na njima položimo ispit Isusove Zapovijedi ljubavi i preko njih i za sebe osiguramo mjesto u Kraljevstvu Božjemu.
Nakon predavanja djelatnici su se uključili u konstruktivan razgovor, a neki su pristupili i sv. ispovijedi.
Kako je lijepo i Bogu milo kad jedni drugima možemo pomagati i činiti djela milosrđa ne samo u ovoj Godini milosrđa nego kroz cijeli život.

Već je postala tradicija da nas HKDU "Radišići" posjete i donesu nam dašak tradicije u pjesmi, plesu, običajima, darovima...

Gospodin neka svima uzvrati stosruko.

Više pročitati  na stranici radisici.ba

i pogledati galeriju  OVDJE

"Ne samo biti nečije ruke, nečije noge,

nego biti Božje milosrđe ovdje i sada"

           U subotu, 27. rujna 2014. godine, sestre Milosrdnice proslavile su svetkovinu sv. Vinka Paulskoga, čovjeka čije im je Pravilo po polaganju svetih zavjeta postalo program života. Svečano misno slavlje predslavio je don Ivan Štironja, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela za BiH, uz koncelebraciju don Ive Šutala i don Đure Bendera.

           Don Štironja je naglasio:"On je u Kristu prepoznao siromahe i u siromasima Krista. Umijeće je danas u takvim ljudima prepoznati Isusa i umijeće je takve ljude ljubiti. Govorio je: Neka vam siromasi budu gospodari i zagovornici." Doista, čovjek je to koji je znao svetost molitve zamijeniti svetošću konkretnog djela milosrđa. Nije samo čitao, nije samo molio, nije samo vršio svoje svećeničke dužnosti, nego je živio ono (u) što je cijelim srcem vjerovao. Navješćivao je Kristovim žarom i njegov rad nije bio besplodan. Zbog Ljubavi koja ga je nosila, znao je 'biti svima sve da pošto - poto neke spasi' (usp. 1Kor 9,22).

            Svatko od nas je pozvan prepoznati u sebi navjestitelja evanđelja, a na tom putu neka moli zagovor onih koji su se trošeći zemaljštini, rodili nebu. Više nego ikad, pozvani smo živjeti misli Svetog Pisma, oživjeti ideje svetog Vinka, koji je nastavio živjeti po svakoj milosrdnici koja u sebi nosi Boga i svojim ga životom ostvaruje.

s. M. Izabela Đaković

Svjetski dan bolesnika obilježava se u mnogim zemljama diljem svijeta, a utemeljio ga je papa Ivan Pavao II. 1992. godine kako bi skrenuo pozornost na bolesnike i njihove probleme. Na ovaj dan sjećamo se svih onih koji boluju, koji trpe, koji su možda nekad ostavljeni od sviju, a možda i nisu, možda se redovito brinu o njima ali oni zapravo to ne vide, nisu sposobni vidjeti, nisu sposobni čuti Gospodina preko usta drugih. Namjera ovog dana je prisjetiti se i zahvaliti svima onima koji skrbe o bolesnicima. Nisu to samo zdravstveni djelatnici već i brojni drugi djelatnici i volonteri koji svojom plemenitošću brinu o potrebamabolesnih.

Svjetski dan bolesnika koji je ujedno i spomendan Gospe Lurdske obilježen je svečanim programom u domu „sv. Josip Radnik" u Ljubuškom. Budući da dom nema stalne i sigurne izvore financiranja tom prigodom Zajednica žena HDZ-a BiH «Kraljica Katarina Kosača», Mladež HDZ-a BiH Ljubuški kao i udruga sv.Vinka Paulskoga iz Čeljeva upriličili su posjet Domu i uručili prigodne darove za korisnice doma. Tijekom posjeta sestre milosrdnice Svetog Vinka Paulskoga su sa gostima otišle do dnevnog boravka kako bi gosti pozdravili korisnice i uputili im koju lijepu riječ i osmijeh. Cijeli susret je prošao u ugodnom i toplom ozračju druženja s korisnicama te upotpunjen sv. misom koju je predvodio fra Tihomir Bazina, župni vikar na Čerinu. Fra Tihomir nas je u propovijedi podsjetio na spomendan Gospe Lurdske, koja se ukazala Bernardici, te nas je pozvao na promjenu načina života ukoliko nije u skladu s Božjim voljom. Jer nikom od nas nije objavljeno vrijeme susreta s Gospodinom.

SLAVA GELO

Biti Vinko svoga vremena

Proslavljena je svetkovina sv. Vinka u Ljubuškom, 27. rujna 2013. god. Sveto misno slavlje predslavio je fra Mario Knezović, kočerinski župnik, uz koncelebraciju četvorice svećenika. Fra Mario je prigodnu propovijed započeo smjelim pitanjem „Vjerujete li vi u Boga?". Niije dugo čekao odgovor koji je glasio „Vjerujem!" Zatim je nastavio:
„Danas slavimo svetkovinu sv. Vinka. No, zašto se sjećamo svetaca? Nekad mi mislimo da su svetci imali lijep život, jer ih mi danas prikazujemo tako da poželimo živjeti njihove sudbine, ali ne u smislu da uzmemo njihovo životno breme, nego da živimo njihovu slavu koju su zemljom pronosili. Biti svetac znači biti i ruglo svoga vremena. Biti svetac znači biti odbačen i neshvaćen od mnogih. Biti svetac znači plivati uzvodno i kad ti se svi sa strane rugaju. Drugi plivaju nizvodno, a on uzvodno. To zahtijeva trud, zahtijeva napor. Sveci su bili drugačiji od nas jer su uvijek znali gdje je izvor, gdje je voda najbistrija. Oni su išli ka tome izvoru da se tamo napiju. Nisu bili oni koji su se prignuli nad prvu lokvu, nego su znali čekati, trpjeti, prešutjeti svoje nutarnje žudnje kako bi došli do izvora, a to je Bog, i tu napojili svoje srce i utažili žeđ svoje duše. Doista, sveci su putokazi i potvrda. Zato ih slavimo, ne da ih se samo sjetimo, nego da ih pokušamo i nasljedovati, pri tom ne zaboravljajući Isusove riječi „Budite sveti jer sam ja svet". Na koncu, da!, vjerujemo u Boga „usprkos križu svoje bolesti, samoće i starosti". Radosni je to Credo ispaćenih srdaca i ruku uprljanih radom, ruku koje nakon svega mirišu dostojanstvom djece Božje.
Između postavljenog pitanja i „amena", ohrabrio nas je da uvijek činimo dobro kao oni koji znaju tko su njihovi bližnji, da budemo spisatelji knjige vlastitoga života koja će biti čitana u vječnosti. Da budemo karakterni ljudi, ne beskralježnjaci!, koji ne izokreću Isusovu logiku. Da se borimo za bolje, plemenitije sutra susrećući Boga u sebi i u svojim bližnjima po uzoru na „dobrog sveca" koji i danas iz vječnosti milosrdnom ljubavlju osvaja svijet.

s. M. Izabela Đaković

Svetkovinu našeg Utemeljitelja sv. Vinka Paulskog smo proslavi lijepo u zajedništvu sa korisnicama doma i radnim osobljem. 

Svečanu svetu Misu u 11 sati predvodio je vojni ordinarij za BiH mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju okolnih svećenika: gvardijana humačkog fra Velimira Mandića, humačkog župnika fra Ivana Borasa, stdenačkog župnika don Ivu Šutala, župnika Šipovače Vojnići don Jozu Čirku i fra Radu Vukšića, svećenika s Humca. Na početku misnog slavlja biskupa, svećenike i predstavnike civilna vlasti, kao i djelatnice doma i sve starice, pozdravila je ravnateljica Doma sestra Paulina Kvesić. Svetu Misu svojim prelijepim pjevanjem uzveličale su djevojke VIS-a „Plamen ljubavi" iz župe Studenci koje su na poziv sestara došle sa svojim župnikom don Ivom Šutalom.

Sestra Paulina posebno je zahvalila starome Bošku Vukšiću iz Studenaca koji im neprestano pomaže darujući krompir, kupus, prasu, luk, paprike , paradaiz i ostale poljoprivredne proizvode koje ne moraju kupovati a svakodnevno se koriste u prehrani.

Biskup je u svojoj homiliji ukratko ispripovijedao uzorni život sv. Vinka te upozorio kako bismo mi danas trebali ići njegovim putem u pomaganju siromašnih, bolesnih i nemoćnih.

Nakon svete Mise sestre su posluživale starice u njihovoj blagovaonici, a pripremila su i lijep ručak za ostale svoje goste koji su se toga dana pridružili njihovom slavlju.

Pet godina rada Doma za stare i nemoćne sv. Josip Radnik

Vrijednost, humanost, razvijenost i uspješnost svakoga društva, društvene i državne zajednice ogleda se u tome koliko se brine i skrbi o ugroženim ljudima, siromašnima, slabima, nemoćnima i bolesnima.

U to se ubraja i briga o starim osobama kada dođu u godine života i zdravlja da ne mogu bez tuđe pomoći, a nemaju nikoga svoga tko bi se o njima brinuo. Na žalost, u našemu je društvu malo takvih ustanova, različitih staračkih domova gdje bi se ugroženi ljudi skrasili i našli njegu i smiraj.

Milosrdne sestre milosrdnice

Svijetao je primjer Dom za stare i nemoćne sv. Josip Radnik u Ljubuškome, koji drže i opslužuju časne sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. Dom je otvoren prije pet godina, a na ulazu stoje dvije ploče s natpisima zahvale dobrim ljudima zaslužnima za njegov nastanak. Dom je dar dobrotvora iz SAD, Irske, Kanade, Engleske, Škotske, Welsa i Kanarskih Otoka.

Općina je Ljubuški dala zemljište, oko 20 duluma, osigurala struju, vodu, telefon i još je obvezna riješiti priključak otpadnih voda iz doma na kanalizacijsku mrežu. Za gradnju je utrošeno oko dva i pol milijuna konvertibilnih maraka. U domu se sada nalazi 50 baka, starica koje su u njemu našle krov nad glavom, sigurni smještaj i skrb, toplinu i njegu sestara i osoblja. Najviše ih je iz ljubuške općine te manji broj sa Širokoga Brijega, iz Čapljine, Stoca, Gruda, Posušja, Konjica, Jablanice, a jedna je starica iz Dervente.

- Najčešće ih prijavljuju župnici pa netko od rodbine, samo su nekoliko puta prijavili središta za socijalni rad, nekoliko puta susjedi. Većinom su živjele u nemogućim uvjetima, moguće i gladne. Dom je namijenjen i ženskim i muškim osobama, ali bilo je jako malo zahtjeva za smještaj muških, otkako sam ovdje, sada su pune četiri godine, samo su bila dva takva zahtjeva, ali nije bilo mjesta. Međutim, ima jako mnogo zahtjeva za prijam i smještaj ženskih i mislim da bi svaka općina trebala imati svoj dom. Nedavno me zovu čak iz Dubrovnika i pitaju ima li mjesta - govori s. Paulina Kvesić, ravnateljica Doma.

Organizacija Doma

Dom je namijenjen siromašnim osobama koje nemaju velika primanja i svoju obitelj, uvjet je da budu pokretni barem u trenutku kada dođu u dom i koliko-toliko duševno zdravi. Trenutačno ima i nepokretnih i polupokretnih, koje su u kolicima ili se kreću pomoću različitih pomagala. O bakama se brine 13 njegovateljica, koje rade u tri smjene, o pripremi hrane brinu se dvije kuharice, o čistoći rublja, odjeće, posteljine jedna pralja, povremeno, po potrebi, dolazi jedan domar ako treba nešto popraviti. Zasada je to dovoljno osoblja za 50 baka u domu. O zdravstvenome se stanju brinu dvije vanjske medicinske sestre, koje su među onih 13 njegovateljica, i dvije časne sestre milosrdnice, medicinarke. Ako je potreban liječnik, odvezu ih u Dom zdravlja u Ljubuškome, a ako su u takvome stanju da ih se ne može prevesti, liječnici dođu u Dom. Suradnja s ljubuškim Domom zdravlja vrlo je dobra.

Plemenite dobrotvorke

Dom nema stalne i sigurne izvore financiranja i to se pokriva na različite načine. Časna sestra Muriel Geisler i gđa Mary Wolsh i dalje pomažu i vode brigu o Domu tako što mjesečno osiguraju 15 000 KM, nekada 16 000 KM za plaće djelatnicama. Plaće inače nisu osobito velike, iznose 550 KM i zaposlenice su prijavljene. Sestra Muriel i gđa Mary borave u Hercegovini i bave se humanitarnim radom, pomažu na različite načine siromašnima i ugroženima od Stoca do Posušja.

U Domu prespavaju i svakodnevno idu na teren među ljude kojima treba pomoći i traže za to potporu dobrotvora, plemenitih ljudi meka i topla srca. Drugi su prihodi osobne mirovine i socijalna pomoć štićenica. Mirovinu ima 25 baka, dakle polovica, a preostala polovica ima stalnu socijalnu pomoć, koja je do posljednjih izbora iznosila 60 KM mjesečno, a sada je 80 KM, međutim nije redovita. No, od toga novca Dom ne bi mogao živjeti ni deset dana u mjesecu da nije dobrih ljudi, domaćih i iz inozemstva. Domaći ljudi donesu povrća, voća, suhoga mesa i drugih potrepština, u nekim se župama organizirano prikuplja pomoć, a posebice se u tome ističu župnik u Drinovcima fra Stjepan Neimarević i njegovi župljani, te župe Prenj, Dračevo i Ljuti Dolac. Nesebičnu je pomoć pružila udruga "Hrvatska žena" iz Chicaga.

- U Domu imamo prekrasnu kapelicu i svake nedjelje imamo misu. Želim istaknuti da smo vrlo zahvalni očima franjevcima na Humcu koji nam redovito nedjeljom i blagdanom dolaze i slave misu tako da imamo urednu duhovnu skrb. Imamo pobožnosti, klanjanje, krunicu, litanije, Križni put u korizmi, pjevanje, imam dopuštenje od biskupa pričestiti kada je u pitanju bolesnik ako nema svećenika. Na kraju bih se željela preporučiti svima koji nam mogu pomoći da to učine. Mislim i na poduzeća i na pojedince, na bilo koji način, nama sve dobro dođe, trenutačno jedino odjeće imamo dovoljno, a sve nam je ostalo potrebno - poručuje ravnateljica s. Paulina Kvesić.

Obilježen 20. svjetski dan bolesnika u domu „sv. Josip Radnik" u Ljubuškom

12. Veljača 2012.

„Ustani! Idi! Vjera te tvoja spasila!"

Lk 17, 19

U subotu, 11. veljače na spomendan Gospe Lurdske, koji je ujedno i 20. svjetski dan bolesnika, u našem domu „sv. Josip Radnik" u Ljubuškom služena je sv. Misa koju je predvodio fra Velimir Mandić, gvardijan franjevačkog samostana na Humcu uz prisustvo naših korisnica, djelatnica doma i nas sestara.

Istaknuvši važnost povjerenja u Božje milosrđe, fra Velimir je pozvao naše korisnice da zahvaljuju Bogu što svojim trpljenjem „nadopunjuju ono što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu ." Često se čini da zbog starosti, bolesti i osjećaja beskorisnosti naš život postaje suviše teškim, no u takvim trenutcima moramo znati prepoznati milost sjedinjenja s Kristom raspetim i zazvati Gospodina „sigurni da nas njegova ljubav nikad neće napustiti i da ni ljubav Crkve koja u ovom svijetu nastavlja njegovo djelo spasenja neće nikada uminuti". Fra Velimir je , također, ohrabrio sve naše djelatnice da i dalje budu neumorne u pružanju ruke milosrdnice svima potrebnima po uzoru na samog Isusa Krista koji je strpljivo slušao, služio, ljubio i, na koncu, sama sebe predao za sve one koje mu je Otac povjerio. A mi? Mi sestre zahvalna srca „svojim služenjem bolesnicima i starcima nastavljamo Kristovo služenje čovjeku, kao su nam to namijenili sveti Vinko i sveta Lujza nadahnuti Duhom Svetim i prožeti ljubavlju prema Bogu i siromasima ".

Doista, sudjelovanje u boli, patnji i osjećaju nemoći postaje iscjeliteljski jer nas pozivaju da život shvaćamo ozbiljno, da ga uvijek iznova primamo kao dar iz Božje ruke, da vjerujemo svaki put kad ne razumijemo. Sveti Vinko je to dobro znao kad je rekao da će nam zbog ljubavi... i samo zbog ljubavi „siromasi" oprostiti kruh koji im dajemo. Jer bez ljubavi čovjek postaje nespreman nositi teret drugih i umjesto da liječi, umjesto da oslobađa, on nehotice ranjava.

Kako su sestre tijekom ratnog razaranje devedesetih morale napustiti Trebinje tako 1993. godine dolaze tri sestre u Ljubuški i rade u Domu zdravlja a privremeno su smještene u privatnom stanu kojeg je vlasnik napustio. I iz toga su stana morale izaći pa žive u iznajmljenim stanovima, baš kao što je i sam Utemeljitel sv. Vinko govorio prvim sestrama: "Vaš samostan bit će kuće bolesnika; ćelija – iznajmljena soba, a klaustar gradske ulice ili bolesničke sobe. Klauzura će vam biti poslušnost, rešetka strah Božji, a veo sveta čednost."
Molitve i žrtve sestara urodile su plodom i to tako da je sv. Providnost spojila sestre sa s. Muriel Geisler koja je tijekom rata došla iz Amerike i koja je osnovala Humanitarnu udrugu „sv. Josip radnik". Obilazeći siromašne, napuštene i bolesne u ovom kraju s. Muriel i gđica Mary Walsh su uvidjele potrebu otvaranja jednog doma koji bi se brinuo za ove ljude koji su živjeli sami. Tako je došlo do suradnje sestara milosrdnica i Humanitarne udruge sv. Josip radnik. Naime sestre milosrdnice su od općine Ljubuški tražile da im se udijeli zemljište na kojem bi izgradile svoj samostan. Godine 1999. općina Ljubuški je sestrama dodijelila česticu 491/1 ZV K.O. Hrašljani čija površina iznosi 21.000 m2 i otprilike odgovara površini parcele koju su sestre posjedovale, ali sestre nisu imale financijskih sredstava same izgraditi objekat nego su i dalje molile i vjerovale a Gospodin je nagradio njihovu vjernost i strpljivost.
Na ovom zemljištu su započeli radovi za starački dom sv. Josipa radnika 25. rujna 2002. godine. Zgrada je izgrađena donacijama koje je prikupila Humanitarna udruga sv. Josip radnik. Točno dvije godine nakon toga Dom je svečano blagoslovio mons. dr. Ratko Preić, mjesni biskup. Zgrada je izgrađna za smještaj 50-tak korisnika u prizemlju a na prvom katu su sobe za sestre i za humanitarke. U domu su zbrinute starice koje nemaju svojih izravnih potomaka i koje imaju male mirovine a veliki broji ih je koji primaju samo socijalnu pomoć.