Obilježen dan očeva u vrtiću u Livnu

Obilježen „Dan očeva" u dječjem vrtiću

Ovo je druga godina da se u našem vrtiću obilježava Dan očeva na svetkovinu sv. Josipa. Tete su se pripremale za svetkovinu svakodnevno uvježbavajući pjesme za sv. Misu, izradom čestitki za očeve, te poklon molitvom „Josipe o oče sveti", a nije izostalo ni ono neizbježno- slatkiši. Na samu svetkovinu 19. 3. 2014. godine slavljena je sv. Misa za sve očeve iz našeg vrtića i na njihove nakane. Pozvali smo ih na sv. Misu, a pridružile su nam se i mame, sestra ili brat, poneka baka i djed što nas je posebno razveselilo. Sv. Misu slavio je župni kapelan fra Ivica Baketarić, a pod sv. Misom su pjevala djeca. Na početku sv. Mise kroz fra Ivičina pitanja podsjetili smo se koga slavimo ovom sv. Misom i tko je bio sv. Josip. U propovijedi nam je fra Ivica zorno ocrtao lik sv. Josipa i pomogao nam iščitati poruku za ovo naše vrijeme i današnje obitelji.
„A koliko to spremno i odgovorno prihvaćamo, bez prigovora, zna svatko osobno. A, obično smo skloni za svaku patnju, teškoću, malo teži put okomit se na Boga. Bježimo od bilo kakve odgovornosti, od žrtve, od predanja. Sve može, ali neka se mene ne tiče. Braćo i sestre, upravo današnji svetac neka nam bude primjer kako se trebamo predavati i trošiti za druge. Sljedeća priča neka nam u tome pomogne.
U nekom selu živjela dva zemljoradnika, jedan bogat a drugi siromašan. Taj bogati seljak nije mogao nikako shvatiti, kako njegov susjed, pored tolike bijede, može uvijek biti veseo. Jednog dana ga upita: Dobro, prijatelju, tvoje ekonomsko stanje je niže od moga, imaš puno djece, a i žena ti je stalno bolesna. No, i pored svega toga svako jutro ideš na njivu pjevajući, kako to? Siromašni seljak mu veli: „Čuj prijatelju, nije meni do pjesme i veselja, ali svako jutro su mi na pameti tri stvari: 1. pogledam prema nebu i sjetim se da je tamo i tvoja i moja domovina. 2. Pogledam oko sebe i znam da ima i siromašnijih i bolesnijih od mene. 3. Pogledam i ispod sebe pa se sjetim da će za moj grob biti dovoljno samo dva metra". Sv. Josip je uzor i zaštitnik očeva i obitelji. No, kakav uzor može biti sv. Josip današnjim ljudima koji trebaju sasvim drugačijeg uzora? Tko je bio sv. Josip? Na ovo pitanje možemo odgovoriti samo ako zajedno gledamo Isusa, Mariju i Josipa. Josip je bio običan i siromašan čovjek. Po zanimanju bio je mali obrtnik. Kruh svagdanji zarađivao je baveći s tesarskim poslom. No, u duši je osjećao da ga je Bog odredio za nešto veliko i posebno. Upravo njemu je Bog povjerio brigu za Mariju i Isusa. Josip je pred zakonom smatran Isusovim ocem, iako mu nije bio otac nego samo tjelohranitelj. Kao muškarac smatran je glavom obitelji, no, Josip je u svojoj kući igrao sasvim sporednu ulogu – bio je najmanji, brižan, nenametljiv i tih. Do kraja je povjerovao Bogu i prihvatio biti žrtva da se izvrši Božji plan za ljudsko spasenje." Nakon završetka sv. Mise ostali smo svi još malo u kapelici jer nas je sve fra Ivica darovao s lizalicama i bananicama. Po odlasku kući svako dijete je ponijelo prigodni poklončić za svoga tatu i molitva sv. Josipa za cijelu obitelj. Kako reče fra Ivica sv. Josip nam je uzor nam je kako se živi za druge i zbog drugih. Neka ta uloga u životu zaživi i u našim obiteljima. Izmolio nam sv. Josip takav blagosalov u sve dane našega života.