Pokraj čiste vode rijeke Vrbasa smještena u ravnici Banja Luka živi odavno već jos prije rimskog doba i plemena rimske pokrajine Ilirika!
A snaga Vrbasa ne biva manja, on i dalje žubori i svojim tokom daruje život obnavljajući sve usahlo!
Tu u plodnoj dolini u sjeverozapadu Bosne davne 1872.godine dodjoše prve tri sestre milosrdnice!
U nedjelju 23.listopada 2022. godine dodjosmo i mi mnogi sa biskupima, svećenicima, vjernicima, prijateljima i poznanicima reći HVALA DRAGOM BOGU! Hvala OČE i GOSPODINE za sav blagoslov u vrijeme suše i žege, ljeta i zima! Hvala sto su prije sto i pedeset godina došle sestre u ovaj lijepi, plodni, pitomi banjalučki kraj!
Okupili smo se na čelu sa našom čas. Majkom s. Miroslavom Bradica, koja dodje iz Zagrebačke metropolije, provincijalnom poglavaricom Majke Divne s. M. Vinka Bilješko, kućnom predstojnicom banjalučkog samostana molisrdnih sestara s. M. Mirelom Majdandzić i mnogim sestrama iz cijele nam drage Bosne Hercegovine!
Slavlje su uveličale i sestre drugih redovničkih zajednica!
A poseban je čar bio vidjeti sestre u prvim, starim uniformama koje tako odišu jednim svečanišću i diskrecijom!
Naravno ovam dogadjaju su prisustvovali i predstavnici državne i gradske vlasti i diplomacije, medju njima i generalni konzul Republike Hrvatske u Banja Luci, njegova ekscelencija gosp. Zoran Pinčić.
Pred pocetak Euharistije koja i jest najveca zahvala OCU NEBESKOM za sve Milosti i darove, sestre su formirale procesiju od samistanske kuće do župne crkve!
Klicali su andjeli, radovali se nebeski kori a zbor sestarski pod ravnanjem
s. M. Julijane Djaković i orguljskom pratnjom s. M. Blanke Jeličić je svecano odjekivao hvale i popjevke u svecanom Misnom slavlju kao i nakon sv. Mise u prigodnoj akademiji!
Euharistijsko slavlje je predvodio banjalučki biskup gosp.dr. Franjo Komarica uz prisustvo pomoćnog biskupa fra Marka Semrena uz koncelebraciju župnika prečasnog gospodina vlč. Žarka Vladislava Ošapa i jos nekoliko redovničkih i dijacezanskih svećenika.
Izmedju ostalog tako toplog sročenog i izrečenog, biskup Komarica je istakao,
: " Generacije redovnica milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskoga osjećale su svoj redovnički poziv kao poslanje, kao misiju...Tako su došle k nama u Bosnu i Hercegovinu u ovaj naš grad iz drugih sredina, krajeva pa i naroda, još dok je u ovoj zemlji bila otomanska vlast a s njom i adekvatna kultura i civilizacija."
Setre su svojom vjerom, nadom i ljubavlju, svojom molitvom u tišini, osmišljenom žrtvom i radom vodjene svjetlom i snagom Duha Svetoga tijekom petnaest desetljeća svoga življenja i djelovanja, uz prekide, u ovom gradu, u ovom kraju, u ovoj biskupiji bile tu iz ljubavi i za ljubav KRISTOVU!
Isprepletena su razna polja rada od odgoja i obrazovanja djece i mladih, stručnim i profesionalnim radom u bolnicama, te župnim katehezama i patostoralnom, liturgijskom angažmanu, rekao je biskup Komarica!
Uz sv. Misu bila je prigodna akademija uz prelijepo obradjen prikaz povjesnog hoda sestara koji je spremila i iznijela
s. M. Julijana Djakovic! Atmosferu su uljepsale pjesme sestara i djevojaka koje stanuju u domu sestara. Sve je odojevano, okićeno i ukrašeno ljepotom i skladom!
Profesioalna prof. Nevenka Nekić je takodjer tim prigodom predstavila knjigu : "Naša klecala i baklje" o djelovanju i mučeničkim stradanjima sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Drugom svjetskom ratu i poraću. I zaista jedno uvjerenje je sigurno u vezi života i djelovanja sestara gdje god i sto god su sestre radile bio je to predan rad obavijen plaštom ljubavi! Njihova srca su bila predana i posvećena!
Tako smo dotakli dio, rekla bih, zlatne prošlosti koja je započela još prije 150.godina! Toliko utkanih i isprepletenih osoba, duša, sestara, djela ostaše i postaše dio povijesti a sve počevši od onih prvih sestara, mosrdnica: s. Borgije Stiska, s. Pulherije Benda i s. Gregorije Jerše.
I dok se nižu biseri i momenti prošlosti, trenuci kroz 150.godina najprikladniji zaključak razmišljanja i najbolja misao bila bi, BOŽE SVETI I PRESVETI TEBI HVALA , TEBI SLAVA, ČAST I DIKA za 150.godina djela i djelovanja naših sestara u svakom mjestu i gradu nase iako male ali srca otvorene zemlje Bosne i Hercegovine!
I tako od tri ili četiri sestre kako su pristizale, hvala TI OČE za te tadašnje generacije! Neka je svakoj preminuloj sestri koja je bila, radila, molila, živjela bilo gdje i bilo kad u Bosni i Hercegovini pokoj vjecni i Svjetlost im Vječna svijetlila kroz svu Vječnost!
Neka mole i zagovaraju za nas danas, za sestre sutra kako bi udisale i živjele dah Milosrdja Bozjega kroz nova desetljeća i nova stoljeća!
s. M. Rahela Brkić
