Misijska akcija u župi Svih Sveti u Livnu 2018.

Na petu korizmenu nedjelju, 18. ožujka 2018. godine održana je, već šestu godinu za redom,

Susret kućnih poglavarica sa provincijalnom upravom

U subotu 17.03.2018.godine u samostanu Majke Divne na Stupu u 08.30.h sa sv. Misom, koju je pre

s. M. Dijana Andrić obranila Magistarski rad

Na Filozofskom fakultetu Univeziteta u Banja Luci , smjer predškolski odgoj u ponedjelj

Ispis

Posljednji ispraćaj s. M. Arkanđele Kvesić

            Dana 29. svibnja u 14 sati na groblju Šoinovac u Mostaru ispraćeni su zemni ostatci blagopokojne milosrdnice, s. M. Arkanđele Kvesić. Sprovodne obrede predvodio je katedralni župnik i dekan mons. Luka Pavlović, a misu za sve pokojne sestre redovnice svih redovničkih zajednica koje djeluju na teritoriju Hercegovine predslavio je mons. dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski,  uz koncelebraciju vise od 20 svećenika u katedrali Marije Majke Crkve. Na svetoj misi, kao i obredima, nazočile su brojne sestre milosrdnice iz sarajevske, zagrebačke, splitske i riječke provincije, prijatelji i rodbina.

            Slično poput Maka Dizdara koji nekoć zapisa: "Zemlja je smrtnim sjemenom posijana. Al' smrt nije kraj, jer smrti zapravo i nema. I nema kraja. Smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda", mons. Pavlović, osvrnuvši se na Bogom plodonosan život naše sestre, istaknuo je prolaznost zemaljskog hodočašća, usporedivši ga sa snom. Čovjek se ne budi na život da bi hodočastio zemljom, nego hodočasti zemljom da bi se probudio na život, ali onaj vječni. S. M. Arkanđela je to znala. Svako njezino zemaljsko buđenje bilo je "za Isusa", a posljednji trenutci trpljenja skroman doprinos Njegovom kaležu boli, dragovoljna kapljica s vlastitog križa za Tijelo Njegovo, za Crkvu. Biskup Perić, kratko progovorivši, u svojoj pastirskoj homiliji nije pošao od smrti, nego od istina o Uskrsnuću, čvrsto uvjeren u onu Pavlovu: "Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu" ( Fil 3,20-21.) Uistinu, radujemo se povratku u nebesku domovinu, dolasku u obećane stanove nebeske, urešene s ono malo ljubavi, ali s čvrstom vjerom da će Bog svojim milosrđem popraviti svu njezinu krnjavost i manjkavost. Ponizno iščekujemo Spasitelja, koji zna što je čovjek, bijedan i grješan, ali ga, usprkos svemu, ljubi do zadnje kapi svoje Predragocjene Krvi. Zato On nije samo moćan, nego uistinu svemoćan podložiti sve k sebi i preobraziti ovo naše smrtno tijelo tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu, ali uvijek u ljubavi i poštujući čovjekovu slobodu. I doista: "Ako smo se krstili njegovim krstom patnje i uskrsnuća; ako smo u krizmi primili sedam darova Duha Očeva i Isusova i postali suobličeni slici Sina Božjega; ako smo od njega primali oproštenje grijeha u ispovijedi; ako smo se hranili njegovim žrtvovanim i preobraženim Tijelom i Krvlju u Euharistiji; ako smo se držali njegovih evanđeoskih savjeta čistoće, siromaštva i posluha, onda ćemo biti suobličeni slici njegovoj. Onda ćemo biti gdje je on. Ima li veće časti i većega uzvišenja od toga?!" Nema, jer život pisan u Kristu, po Kristu i s Kristom može jedino roditi vječnošću. Zato isti pjesnik ima pravo kad dalje piše u svojoj Uspavanci:

"Došao si ovdje

Gdje je najnezahvalnije bilo doći

Ovdje gdje je najluđe bilo stići

Ovdje gdje je ipak najjunačkije bio nići

Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo

Ovdje se živi samo da bi se umrlo

Ovdje se i umire

Da bi se živjelo."

            Draga s. M. Arkanđela, Bog ti bio nagrada za radost, jednostavnost, požrtvovnost i sestrinsku ljubav prema svima, a osobito najsiromašnijima. Bila ti laka zemlja hercegovačka koju si, uz Boga i čovjeka, najviše ljubila. Počivaj u miru!

s. M. Izabela Đaković