Vrijeme Adventa u vrtiću uvijek je puno događanja, priprema, učenja pjesmica, recitacija, ukrašavanja prostorija, prikupljanja hrane, igračaka i slatkiša za siromašnu djecu. Tako je bilo i ovog Božića 2014. godine.

Kroz ovo vrijeme koje tako kratko traje i tako brzo prođe djeca su uz pomoć teta i roditelja svladala tolike zadatke i obveze – što bolje naučiti recitirati, pjevati, glumiti… a  onda  uprizorili to radosno iščekivanje Božića  u Božićnoj priredbi koja je bila 19.XII.2014 za grupu „LOPTICE“, te  22.XII.2014. za grupu „ANĐELČIĆI“.

Evo nekoliko fotografija koje će nam bar donekle dočarati ljepotu ovih dviju večeri i poruku koju su nama odraslima prenijeli najmlađi:

„A sada ćemo vam i mi na kraju nešto reći, nek' vas Božić sve redom usreći.

Sretan Božić nek'  je svima to je naša vruća želja, Livno naše neka ima sreće, mira i veselja!“

Pogledaj fotogaleriju ovdje.

SVI SVETI I DUŠNI DAN
U mjesecu studenom i mi smo se potrudili i naš vrtić uresili svijećama koje su djelo rada naših malih ručica i s molitvom se svakodnevno sjećali svih pokojnika kojima je posvećen ovaj mjesec. Posjetili smo i groblje sv.Mihovila na Gorici, zapalili svijeću za sve pokojne sa molitvom i željom da uživaju sve radosti Neba u društvu sa svim svetima.

VESELI DANI U VRTIĆU
S početkom Došašća i kod nas u vrtiću započeli su veseli dani, dani iščekivanja, dani darivanja, lijepih snova, lijepih sanja. S prvom nedjeljom Došašća zapalili smo prvu svijeću na adventskom vijencu u vrtiću. Djeca su sa puno truda napravili, obojali i ukrasili adventski vijenac svako za sebe ,te ih ponijeli u svoje obitelji kao vidljivi znak radosnog iščekivanja Isusova rođenja.

SV. NIKOLA U NAŠEM VRTIĆU
Danima se vrtićem orila pjesma „Sveti Niko dođi skoro, vrijeme nam prolazi sporo", učile recitacije,uređivale sobe,crtale čizmice... sa samo jednom željom da dođe sv.Nikola sa vrećom punom darova za svu djecu. A onda je osvanuo i taj željkovani, sanjani i dosanjani, djeci najdraži dan u godini –dan kad je sv.Nikola pokucao i na vrata našeg vrtića. Dočekale su ga ispružene ručice, raspjevana srca,veseli pogledi, pogledi bez treptaja,ushićenju nije bilo kraja! A kad je sv.Nikola svima podijelio igračke i slatkiše na ispraćaju sva mu djeca jednoglasno zahvališe i dogodine u goste pozvaše „Sveti Niko na daru Ti hvala, kliču Ti djeca velika i mala. I dogodine dođi k nama sa punim vrećama!"

SVI SVETI I DUŠNI DAN
U mjesecu studenom i mi smo se potrudili i naš vrtić uresili svijećama koje su djelo rada naših malih ručica i s molitvom se svakodnevno sjećali svih pokojnika kojima je posvećen ovaj mjesec. Posjetili smo i groblje sv.Mihovila na Gorici, zapalili svijeću za sve pokojne sa molitvom i željom da uživaju sve radosti Neba u društvu sa svim svetima.

VESELI DANI U VRTIĆU

S početkom Došašća i kod nas u vrtiću započeli su veseli dani, dani iščekivanja, dani darivanja, lijepih snova, lijepih sanja. S prvom nedjeljom Došašća zapalili smo prvu svijeću na adventskom vijencu u vrtiću. Djeca su sa puno truda napravili, obojali i ukrasili adventski vijenac svako za sebe ,te ih ponijeli u svoje obitelji kao vidljivi znak radosnog iščekivanja Isusova rođenja.

Sv. Nikola u našem vrtiću
Danima se vrtićem orila pjesma „Sveti Niko dođi skoro, vrijeme nam prolazi sporo", učile recitacije,uređivale sobe,crtale čizmice... sa samo jednom željom da dođe sv.Nikola sa vrećom punom darova za svu djecu. A onda je osvanuo i taj željkovani, sanjani i dosanjani, djeci najdraži dan u godini –dan kad je sv.Nikola pokucao i na vrata našeg vrtića. Dočekale su ga ispružene ručice, raspjevana srca,veseli pogledi, pogledi bez treptaja,ushićenju nije bilo kraja! A kad je sv.Nikola svima podijelio igračke i slatkiše na ispraćaju sva mu djeca jednoglasno zahvališe i dogodine u goste pozvaše „Sveti Niko na daru Ti hvala, kliču Ti djeca velika i mala. I dogodine dođi k nama sa punim vrećama!"

SVI SVETI I DUŠNI DAN
U mjesecu studenom i mi smo se potrudili i naš vrtić uresili svijećama koje su djelo rada naših malih ručica i s molitvom se svakodnevno sjećali svih pokojnika kojima je posvećen ovaj mjesec. Posjetili smo i groblje sv.Mihovila na Gorici, zapalili svijeću za sve pokojne sa molitvom i željom da uživaju sve radosti Neba u društvu sa svim svetima.

VESELI DANI U VRTIĆU

S početkom Došašća i kod nas u vrtiću započeli su veseli dani, dani iščekivanja, dani darivanja, lijepih snova, lijepih sanja. S prvom nedjeljom Došašća zapalili smo prvu svijeću na adventskom vijencu u vrtiću. Djeca su sa puno truda napravili, obojali i ukrasili adventski vijenac svako za sebe ,te ih ponijeli u svoje obitelji kao vidljivi znak radosnog iščekivanja Isusova rođenja.

Sv. Nikola u našem vrtiću
Danima se vrtićem orila pjesma „Sveti Niko dođi skoro, vrijeme nam prolazi sporo", učile recitacije,uređivale sobe,crtale čizmice... sa samo jednom željom da dođe sv.Nikola sa vrećom punom darova za svu djecu. A onda je osvanuo i taj željkovani, sanjani i dosanjani, djeci najdraži dan u godini –dan kad je sv.Nikola pokucao i na vrata našeg vrtića. Dočekale su ga ispružene ručice, raspjevana srca,veseli pogledi, pogledi bez treptaja,ushićenju nije bilo kraja! A kad je sv.Nikola svima podijelio igračke i slatkiše na ispraćaju sva mu djeca jednoglasno zahvališe i dogodine u goste pozvaše „Sveti Niko na daru Ti hvala, kliču Ti djeca velika i mala. I dogodine dođi k nama sa punim vrećama!"

.

Blagdani i slavlja dio su kulture i predajne baštine naroda kojemu i odrasli i djeca pripadaju.
Oduvijek se slavilo i slavi u obiteljskom domu, u crkvi, u vrtićima u školama...
Listopad je jedan takav mjesec u kojem se obilježavaju Dani kruha- dani zahvalnosti za plodove zemlje.

To je mjesec pun lijepih, mirisnih, toplih događanja, sav nekako ispunjen blagdanskim ozračjem.
Svake godine ovaj mjesec ponovno nas uvodi u tajnu, slatku, mirisnu, neodoljivu,

tajnu koju krije mamina kuhinjau kojoj mijesi kruh naš svagdašnji.

Što se to krije u toj kori kruha koja nas svaki dan okuplja oko obiteljskog stola, hrani nas, jača i snagu nam daje?

Što je to što nam budi drage uspomene – sjećanje na kruh naših majki i baka?
Kad mama peče kruh zamiriše tada sve oko kuće, a mama
ozarena lica peče najslađu i najdražu poslasticu za svoju obitelj.
Ima u tom mirisu nešto božanstveno, nešto sveto, nešto što odaje trud i muku žuljavih ruku....

Koliko je samo truda i znoja trebalo da bi to sitno pšenično zrno došlo do našega stola?
S koliko pažnje i dostojanstva mjesi kruh umorna mamina ruka?
Kako li ga samo ukrašava i šara za velike obiteljske blagdane i zove k stolu na zahvalu i molitvu.
„Kada zajedno blagujemo kruh, tada nas on povezuje.

Tada kruh posteje više od kruha!"- kaže mama.
U ovom mjesecu kada se po cijelom svijetu zahvaljuje Bogu Stvoritelju za kruh svagdanji i

PLODOVE ZEMLJE i mi proslavismo DANE KRUHA i ZAHVALNOSTI u našem vrtiću.

Uz molitvu, blagoslov i simbolično blagovanje kruha zahvalismo dobrom Bogu na svim plodovima,

radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine bili podareni.
Tu radost želimo podijeliti i s vama.
Upriličili smo posjet mlinu na Dumanu kod naše drage i dobre mlinarice bake Mile Matković.

Posebno smo izdvojili jedan dan kad smo u vrtiću svi bili pekari.

 Kad nam se učinilo da bi nas vrijeme moglo lijepo poslužiti, pošli smo na trg sa roditeljima i košaricama u ruci punim slatkih peciva što su napravile vrijedne ruke naših mama. Na trgu su nam se pridružili ostali roditelji, bake, djedovi i prijatelji...

Vidjeli ste kako izgleda kada smo mi pekari.

A što rade pravi pekari i kako je izgledao naš posjet pekarni "Mertopolis", dočarat će vam slike koje slijede.

U ponedjeljak 26. svibnja i utorak 27. svibnja 2014. u našem vrtiću su bile priredbe za "Majčin dan". Zbog male dvorane u kojoj se održavaju priredbe, dvije skupine djece imale su priredbe odvojeno.
U Ponedjeljak 26. svibnja u 17h priredbu je imala skupina "ANĐELČIĆI" , a utorak 27. svibnja u 17h skupina „LOPTICE" .
Obje skupine su mješovite. Uzrast djece je od 3-6 godina.
Ove godine je bilo 24 djece koji su se pripremali za školu. Nešto manje nego prijašnjih godina.
Sva djeca se nastupala. Bilo je pjesme, recitacija, glume i plesa.
Posebnu pozornost su privukle dvije priče: "DJED I REPA" i "SNJEGULJICA". Djeca su se pravo uživila u svoje uloge. Hrabri glumci nisu odustajali ni onda kada su im suze navirale na oči, ili kada ih je prekidao smijeh. Kao da su nam slali poruku, važno je doći do kraja.
Publika je bila više nego zadovoljna i nije štedjela ruke da nagradi trud i muke.
Ali ipak najponosniji su bili oni koji su narasli. Koji se s ponosom rastaju od vrtića i idu jednu stepenicu više, idu u školu. Kapa na glavi, diploma u ruci a na usnama pjesma :"PA ZBOGOM VRTĆU DRAGI, HVLA TI ZA SRETNE DANE. POLJUBAC TETAMA ŠTO NAM ZAMJENIŠE MAME..."
Pa đaci prvaci neka vam je sretno! Polako vas stižu brige, umjesto priča i bajki, čitat ćete knjige.

I na kraju pokloni. Mame su dobile čestitke koje su djeca uz pomoć teta napravila.
Predškolci su dobili ukrašenu knjigu s porukom i križić oko vrata da im bude zaštita u životu.
I kako bi drugačije završilo nego uz lize i slatkiše. I na kraju sretno svima do nekog drugog veselog susreta.

Korizmeno vrijeme - povlašteno vrijeme!
Darovano nam je za iskorak, za novo počinjanje, novo poniranje u vlastite neispitane i nepoznate dubine. Kako blagoslovljeno vrijeme!
U ovom vremenu, odrasli - mi tete i nama povjereni oni najmanji-djeca imali smo svoj vlastiti put kroz korizmu izgrađujući ga osobnim angažmanom.Izricali smo to riječju, slikom, akcijom, djelom vlastitih ruku i srca. Kroz razgovore, molitvu, pjesmu i posjete samostanskoj kapelici. Zajednički smo se trudili slijediti Isusa na njegovom Križnom pute darujući mu trenutke osvježenje kroz odricanje od slatkiša (nama tako dragih), igračaka, svađe, ružnih riječi... Ukrašavali smo Njegovu krunu cvjetićima dobrote, pažnje, pomirenja i tako pokušavali ublažiti bolne ubode trnja u Njegovu presvetu glavu. Pitali smo se i tražili načine i nove ideje kako Ga prepoznati i kako darivati. Djeca su to izražavala, uz pomoć teta, u izradi i oslikavanju križeva, spontanim molitvama, u suosjećanju u Njegovoj patnji, te prijedlozima kako urediti naš vrtić da bude prepoznatljivo u njemu ovo sveto vrijeme.
Roditelji su bili podupiratelji u punjenju košara hranom i odjećom, posvješćivanju potrebe potrebnih i primjećivanju onih koji nas trebaju u konkretizaciji ljubavi, dosjetljivosti i osjetljivosti. Punile su se košare hranom, čokoladama i drugim slatkišima, najdražim igračkama. Hranila su se srca radošću darivanja, punile se duše mirom i prisutnošću Vječnoga. Tako se brižno pripremajući primiti radost Uskrsa u vlastita srca, djeca su se potrudila razveseliti i roditelje izradom uskrsnih čestitki. Ali nisu ni sebe zaboravili, pa su uz pomoć teta izradili, obojili i ukrasili košarice te ih napunili šarenim pisanicama koje su oslikavali svojim prstićima, dodali koju slasticu, pile i košarice su bile spremne za darivanje.
Ovako motivirani, radini i raspoloženi pođosmo zajednički korizmeni put koji nas dovede do Uskrsa, a uskrsli u svojoj neizmjernoj ljubavi uzvratio svojim blagoslovom za 4 velika paketa hrane za obitelji sa 7, 6, 5, i 4 djece.
Učimo djecu i učimo od djece: biti jednostavni, spontani, osjećajni, iskreni i djeliti darovano nam s darovanim nam.
Tete i djeca iz vrtića „Sunčev sjaj" Livno

Obilježen „Dan očeva" u dječjem vrtiću

Ovo je druga godina da se u našem vrtiću obilježava Dan očeva na svetkovinu sv. Josipa. Tete su se pripremale za svetkovinu svakodnevno uvježbavajući pjesme za sv. Misu, izradom čestitki za očeve, te poklon molitvom „Josipe o oče sveti", a nije izostalo ni ono neizbježno- slatkiši. Na samu svetkovinu 19. 3. 2014. godine slavljena je sv. Misa za sve očeve iz našeg vrtića i na njihove nakane. Pozvali smo ih na sv. Misu, a pridružile su nam se i mame, sestra ili brat, poneka baka i djed što nas je posebno razveselilo. Sv. Misu slavio je župni kapelan fra Ivica Baketarić, a pod sv. Misom su pjevala djeca. Na početku sv. Mise kroz fra Ivičina pitanja podsjetili smo se koga slavimo ovom sv. Misom i tko je bio sv. Josip. U propovijedi nam je fra Ivica zorno ocrtao lik sv. Josipa i pomogao nam iščitati poruku za ovo naše vrijeme i današnje obitelji.
„A koliko to spremno i odgovorno prihvaćamo, bez prigovora, zna svatko osobno. A, obično smo skloni za svaku patnju, teškoću, malo teži put okomit se na Boga. Bježimo od bilo kakve odgovornosti, od žrtve, od predanja. Sve može, ali neka se mene ne tiče. Braćo i sestre, upravo današnji svetac neka nam bude primjer kako se trebamo predavati i trošiti za druge. Sljedeća priča neka nam u tome pomogne.
U nekom selu živjela dva zemljoradnika, jedan bogat a drugi siromašan. Taj bogati seljak nije mogao nikako shvatiti, kako njegov susjed, pored tolike bijede, može uvijek biti veseo. Jednog dana ga upita: Dobro, prijatelju, tvoje ekonomsko stanje je niže od moga, imaš puno djece, a i žena ti je stalno bolesna. No, i pored svega toga svako jutro ideš na njivu pjevajući, kako to? Siromašni seljak mu veli: „Čuj prijatelju, nije meni do pjesme i veselja, ali svako jutro su mi na pameti tri stvari: 1. pogledam prema nebu i sjetim se da je tamo i tvoja i moja domovina. 2. Pogledam oko sebe i znam da ima i siromašnijih i bolesnijih od mene. 3. Pogledam i ispod sebe pa se sjetim da će za moj grob biti dovoljno samo dva metra". Sv. Josip je uzor i zaštitnik očeva i obitelji. No, kakav uzor može biti sv. Josip današnjim ljudima koji trebaju sasvim drugačijeg uzora? Tko je bio sv. Josip? Na ovo pitanje možemo odgovoriti samo ako zajedno gledamo Isusa, Mariju i Josipa. Josip je bio običan i siromašan čovjek. Po zanimanju bio je mali obrtnik. Kruh svagdanji zarađivao je baveći s tesarskim poslom. No, u duši je osjećao da ga je Bog odredio za nešto veliko i posebno. Upravo njemu je Bog povjerio brigu za Mariju i Isusa. Josip je pred zakonom smatran Isusovim ocem, iako mu nije bio otac nego samo tjelohranitelj. Kao muškarac smatran je glavom obitelji, no, Josip je u svojoj kući igrao sasvim sporednu ulogu – bio je najmanji, brižan, nenametljiv i tih. Do kraja je povjerovao Bogu i prihvatio biti žrtva da se izvrši Božji plan za ljudsko spasenje." Nakon završetka sv. Mise ostali smo svi još malo u kapelici jer nas je sve fra Ivica darovao s lizalicama i bananicama. Po odlasku kući svako dijete je ponijelo prigodni poklončić za svoga tatu i molitva sv. Josipa za cijelu obitelj. Kako reče fra Ivica sv. Josip nam je uzor nam je kako se živi za druge i zbog drugih. Neka ta uloga u životu zaživi i u našim obiteljima. Izmolio nam sv. Josip takav blagosalov u sve dane našega života.

4. ožujka 2014. u dječjem vrtiću „Sunčev sjaj“ obilježili smo maškare. Od prvih jutarnjih sati u vrtić su počeli pristizati indijanci, princeze, bubamare, Supermani i puno drugih malih „bića“. A oni koji su čuvali mala bića bili klaunovi, ciganke, glumice, stare bake…Nakon doručka organizirali smo „bal pod maskama“. Plesali smo, zabavljali se, igrali se balonima, a na kraju se dobro počastili krafnama. Nakon bala smo posjetili samostan gdje su nas dočekale sestre i počastile nas bombonama. Tako umorni otišli smo ručati, a nakon toga smo posjetili župni ured i prošli gradom. Kad smo se vratili, male maškare, uzbuđene i pune dojmova otišle su spavati. Rilica