Susret kućnih poglavarica sestara Milosrdnica u BiH

Na poziv provincijalne poglavarice Provincije Majke Divne Sarajevo s. M. Julijane Djaković u

PO MARIJI K ISUSU

  Dana 26. studenog 2018.godine u 19 sati u kapelico sv.Josipa u Livnu, prijatelji i vo

Misijska akcija sestara milosrdnica u župi Uznesenja BDM u Uskoplju 25.11.2018.

Misijska akcija sestara milosrdnica u župi Uznesenja BDM u Uskoplju25.11.2018. Na nedjelju

arhiva-vijesti

Ispis

bluka



Sestre milosrdnice u Banja Luci proslavile su svetkovinu svoga utemeljitelja svetog Vinka Paulskoga svečanom svetom misom u 18 sati u svojoj kapelici Blažene Djevice Marije od Čudotvorne medaljice.
Misno slavlje predvodio je mons. Anto Orlovac u koncelebraciji šestorice svećenika (dijecezanaca i redovnika). Uz sestre milosrdnice u misnom slavlju su sudjelovale redovnice drugih družbi – Misionarke Ljubavi, Klanjateljice Krvi Kristove, Službenice Bezgrešne Djevice Marije i jedna sestra sv. Vasilija Velikog (Bazilijanka), te vjernici, prijatelji sestara milosrdnica i štovatelji sv. Vinka.
Slavlju svete mise doprinijela je svojim sviranjem sviračica u župi Pohođenja BDM, B. Luka – Sanja Horvat.
U uvodnom dijelu mons. Orlovac pozvao nas je na razmišljanje riječima:
„Zbog svoga zauzimanja oko siromaha svih vrsta sve do robova na galijama Vinko je zaslužio častan naziv sveca kršćanske ljubavi. A na djelotvornu kršćansku ljubav pozvani smo svi. Vinko nam može biti divan primjer i uzor. Zato se na početku sv. mise ispitajmo kako smo se u taj divan uzor ugledali. Što sam učinio i što činim da pomognem bližnjemu?"

U prigodnoj propovijedi oslonjen na svetopisamska čitanja: Prorok Izaija, Prva Ivanova poslanica i evanđelje sv. Mateja, mons. Orlovac je rekao slijedeće:

Što nam danas poručuje Božja riječ? Čusmo danas proroka Izaiju. Bog od nas ne očekuje duge i lijepe molitve, ni teške postove. Nego što? Ne šutjeti na nepravdu, a zauzimati se za pravdu u društvu, štititi nepravedno progonjene, dijeliti ono što imamo s potrebitima: od kruha do ruha, a ponajviše dobrotu srca, ljudski prihvaćati beskućnike i prognanike. Ako to budeš radio „tad će zasjati tvoja svjetlost", tvoja dobrota. To Izaija čak dvaput danas reče. A i Isus ono reče: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca na nebesima". Time se slavi Bog, a ne samo lijepim riječima.
Ivan apostol to isto reče u vidu poticaja da ljubimo jedni druge, a odbacimo svaku mržnju. Svijet je zatrovan mržnjom. Kršćani su pozvani unositi djelotvornu ljubav. A kako ona izgleda? Ivan nam za mjerilo postavlja samog Isusa. A on je „položio život svoj" za nas, pa smo i mi to dužni, reče Ivan. Da to ne bude lijepa poruka negdje u zraku, apstraktna, Ivan konkretizira: „Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu?" I još jednom poziva: „Dječice ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom." (1Iv 3, 17-18)
I Isusova riječ ide u istom smjeru. Ni on nigdje ne spominje duge molitve ili različite pobožnosti kao kriterij uspješnosti našega života na njegovu kraju, u dan Suda, nego opet sasvim konkretna djela: gladna nahraniti, žedna napojiti, prognanika i izbjeglicu primiti, gola odjenuti, bolesna obići, zatvorenika ne zaboraviti. Nitko ne može reći da to ne zna i ne razumije, pa čak ni da ne može bar nešto od toga (u)činiti, pa ni siromašne časne sestre ili vi učenice ili studentice. Lijepa riječ, sitna usluga, razumijevanje i dobrota srca ne traže ni puno novaca, ni bankovne račune; traže samo otvoreno srce za drugoga. Zato nitko neće imati isprike da to nije mogao. Što manje kružimo oko sebe, više vremena imamo za drugoga. Onaj tko bude sebično samo na sebe mislio, sebe će i svoju sebičnost imati za svu vječnost, odvojen od drugih. A nije ga to odvojio Bog, nego on sam. To mi sami sebi biramo.

Vinkov primjer

A kako je sv. Vinko to ostvario i u čemu je bio velik, rečeno je u Zbornoj molitvi današnje sv. mise. To bismo mogli sažeti u dvije misli:
1. stavio se u službu siromaha,
2. zauzeo se oko odgoja duhovnih zvanja.
Čovjek ima i tjelesnih i duhovnih potreba. Vinko je nastojao odgovoriti i jednima i drugima. Tražio je suradnike i našao ih. Zajedno su čudesa činili.
Ni Vinko nije postao svetac odmah, odjednom. Bio je čovjek kao i svatko od nas. Ali imao je oka da vidi tuđu potrebu i srca da mu pokuša pomoći. Pogađale su ga nevolje siromaha, nepoučenost u duhovnim stvarima, muke robova na galijama (možemo li mi takvo ropstvo danas u eri ljudskih prava uopće zamisliti?). I sam je bio toliko siromašan da je otac jedva mogao platiti njegovo školovanje za svećenika. Osobito ga je dirala sudbina siromašne i zapuštene djece koja si nisu mogla sama pomoći. Zato okuplja suradnike i prednjači primjerom. Tako nastadoše: lazaristi koji propovijedaju Božje riječi i grade bolnice, tako nastadoše sestre Milosrdnice. Božji su ljudi učili Božjemu putu, ali nisu zaboravili da čovjek nije samo duh nego i tijelo. Evo, nedavno smo pokopali u Mariji Zvijezdi posmrtne ostatke svetog i dobrog redovnika trapista o. Ante Artnera. Znate li po čemu je najviše upamćen: po tome što je volio svakog čovjeka i pomagao mu čak i liječenjem, jer je uz teologiju studirao i medicinu. Bio je nedužan i u zatvoru 6 godina, molio se Bogu, ali upamćen je ne samo od katolika, nego i od pravoslavnih i muslimana po onome što im je činio: volio ih je, liječio, dobro im činio.
I mi smo kao kršćani pozvani slično činiti. Ne reci da svetost nije za tebe, da ti ne želiš biti svetac. Ako ne želiš, onda nešto s tobom nije u redu. Ta sam Bog veli: „Budite mi, dakle sveti, jer sam ja, Gospodin, svet" (Lev 20,26). Zar stvarno ne želiš biti dobar čovjek, zar nemaš srca za drugoga, zar želiš ispunjavati samo svoje sitne želje i željice? Eto baš nas, suvremene kršćane, papa Franjo na to podsjeća u svojoj ap. pobudnici Radujte se i kličite od Josipova ove godine, kad veli da se „nitko ne može spasiti sam, kao izoliran pojedinac". A reče da ovom pobudnicom želi da nam u ušima „zazvoni zov na svetost" i dodaje: „Jer, Gospodin je svakoga od nas izabrao, da u ljubavi 'sveto i neporočno živimo pred njim' (Ef ,14)". Zatim podsjeća da za svetost nije potrebno biti biskup, svećenik, časna sestra. Niti je potrebno, niti je dostatno. Pa onda sasvim konkretno itiče da svako može i treba biti svet, tko god on bio i što god radio. Treba samo živjeti u ljubavi i u svakodnevnom djelovanju biti Isusov svjedok: časna sestra neka radosno živi svoje zvanje i vrši svoje dužnosti, oženjeni neka se brinu jedno za drugo i za obitelj i pomažu si, radnik neka odgovorno i savjesno radi, stari djed i baka nisu suvišni ako strpljivo poučavaju mlađe i prenose na njih svoje životno iskustvo, oni koji obnašaju odgovorne dužnosti tako da se zauzimaju za opće dobro, a ne samo za svoj interes. Papa dakako nije sve nabrojio. Ja bih dodao: jeli si učenica ili studentica, tvoja je svetost: savjesno i odgovorno učiti i pripremati za ozbiljno ono što ćeš jednom raditi. Uzmimo studenta/icu medicine: koliko će njezino znanje pomoći bolesnim ljudima, a s druge strane, njezino neznanje poslati ljudi prije vremena pod ledinu. Zar je to sitnica?
Evo, tako rade Božji ljudi. Tako su oni ispunjavali svoje životno poslanje, postajali sveci, to jest prijatelji Božji. Božji i ljudski. Gospodin naš Isus rekao bi: „Idi pa i ti čini tako".

Nakon sv. Mise, uobičajeno, nastavili smo radosno druženje za obiteljskim stolom.