Sestre milosrdnice proslavile svetkovinu majke Divne (2018)

Sestre milosrdnice proslavile svetkovinu majke Divne U subotu, 20. rujna, sestre milosrdnice

Proslava Sv. Vinka u Banja Luci 2018

Sestre milosrdnice u Banja Luci proslavile su svetkovinu svoga utemeljitelja svetog Vinka Pau

Proslava sv. Vinka Paulskog - Sarajevo 2018

U četvrtak, 27.rujna 2018. godine proslavili smo utemeljitelja Družbe sestara milosrdnica,

arhiva-vijesti

Ispis

I ove godine smo pred svetkovinu sv. Vinka Paulskog imali trodnevnu pripravu u crkvi sv. Vinka Paulskog u Sarajevu. Pripravu smo počinjali sa sv. Krunicom u 17 sati te nastavili sa sv. Misom u 17:30.

prvi

Prvi dan trodnevnice, u ponedjeljak 24. rujna, sv. Misu je predslavio i propovijedao fra Zvonko Miličić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene i ravnatelj klasične gimnazije u Visokom, u koncelebraciji sa fra Josipom Ikićem. Fra Zvonko je nam je u svojoj nadahnutoj propovijedi zaista na poseban način oslikao lik sv. Vinka. Ovdje donosimo sažetak propovijedi.
„Sv. Vinko je bio vjerna slika Kristova, istićući se u siromaštvu i poniznosti. To znači ne posjedovati, skromno živjeti i biti na raspolaganju drugima. Nije se dao zarobiti, odbacio je materijalna dobra kao idol, jer je spoznao da bi ono zasjenilo poštovanje i ljubav prema Bogu i čovjeku. Takav način razmišljanja, usvajanja i takva životna orjentacija, postali su njegovom pokretačkom snagom u teškim zadacima ostvarivanja siromaštva. Nije htio mimo Isusa Krista, mimo evanđelja suočavati se i rješavati probleme, nego baš kroz Isusa Krista, kroz evanđelje prihvatiti skromnost i pretvoriti ju u put prema Bogu. Njegov zagovor kod dragoga Boga nam pomaže da možemo bolje shvatiti, prihvatiti i ostvariti duh evanđeoskog siromaštva.
Mnogo je radio na sebi, polako je sazrijevao, proživio je gorko iskustvo roba. Da bi postao požrtvovni pastir koji se brine za povjereno stado, morao je prići vjernicima, solidarizirati se s njima, iznimno oduševljeno priskočiti im u pomoć, pokrenuti karitativni oblik pomaganja siromašnima i bolesnima. Morao je njegovati potrebne, služiti im. Kad je to sve osobno prošao, pokrenuo je druge. Oduševljenje za takav vid rada našao je u srcima mnogih djevojaka i mladića. Pokrenuo je Bratovštine, Misijsku kongregaciju. Bog je sve to pratio svojim blagoslovom. Zato smo danas zahvalni što i vas, drage sestre, imamo ovdje u BiH. Za rad s bolesnicima, napuštenima, djecom s poteškoćama u razvoju, zatvorenicima, ovisnicima, beskućnicima, siromašnima treba imati trajnu duhovnu povezanost s Isusom Kristom.
Pitamo se kako je to sv, Vinko ostvario?
Najprije i sam je trpio kao dječak oskudicu u hrani i odijelu. Prije svega hranio je svoju dušu molitvom, razmatranjem i čitanjem svetih knjiga. Satima je molio i razmišljao. Ništa ga na svijetu nije privlačilo kao težnja za Bogom. Bio je izvanredno pobožan, nadaren i imao je samo jednu želju – vršiti svetu volju Božju. Mrtvio je svoje tijelo vježbajući se u poniznosti i strpljivosti. U duši je bio ponizan, smatrao se grešnikom. Svoju naglu ćud uspio je preoblikovati u veliku blagost. Ipak mu je Božja providnost odredila težak i trnovit životni put. On je to s ljubavlju prihvatio. Do kraja života je ostao revan u ljubavi prema čovjeku patniku. Nije mu bilo teško po ulicama dijeliti hranu, lijekove i odjeću, propovijedati, poučavati, opminjati, kao i satima klečati pred svetohraništem.
Sestre i braćo, današnji, ovaj naš svijet u kojem mi živimo, sve više gubi osjetljivost za tuđu bijedu. Ako nešto i učini to je privremenog karaktera, u smislu da malo olakša patnju, sv. Vinko se trudio da trajno ukloni, promjeni u bolju situaciju. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu su dvije zlatne niti koje se provlače kroz cijeli njegov život. Ta ljubav je bila pokretač tolikih divnih djela sv. Vinka.
Ono je što današnji čovjek posebno izgubio je smisao za molitvu. Ako podrobnije pogledamo uvidjet ćemo da je sv, Vinko rado molio, uzdižući tako svoju dušu k Bogu. Imao je zacijelo svih pet oblika molitve koji se sve češće spominju kao izvori nepresušne Božje milosti.
1. U svojoj dubokoj nutrini razgovarao je s Bogom. Njegove misli su uvijek bile otvorene Božjoj milosti.
2. Rado je kako sam tako i s vjernicima na glas molio, nije bilo bitno gdje se nalazi. Posebno je okupljao vjernike u crkvama dajući svima jednaka prava bez obzira na bogatstvo i titulu.
3. Volio je duhovne pjesme, rado je pjevao držeći onu svima poznatu stvarnost da tko pjeva Bogu dva puta moli.
4. Znao je često dopustiti Božjem duhu da ga zahvati. Tada bi razmišljao o istinama naše vjere, o Isusu Kristu, BDM i svecima.
5. Najvažniji izvor sve duhovne snage nalazio je u sv. Misi. Predano, pobožno i dubokoj poniznosti je predvodio misu."
I na kraju fra Zvonko nas je pozvao da poput sv. Vinka služimo Bogu i bližnjemu. Dao Bog da bude tako. Amen!